RADIONICA PSIHODRAME s Lucijom Barišić

datum: nedjelja 15. 12. 2024.

vrijeme: 10- 18 h

lokacija: Studio Ilica, Ilica 61

Cijena radionice: 100 €

Prijave na: vanda@prozorutv.hr

Velika nam je čast što će od listopada program Škole obogatiti suradnja s jedinstvenom i svestranom glumicom, autoricom i terapeutkinjom Lucijom Barišić. Prva u nizu, jednodnevna radionica koja će se održati 15. 12. 2024. namijenjena je svim zainteresiranim pojedincima iz različitih umjetničkih područja koji kroz grupni rad žele istražiti izazove s kojima se susreću u svojoj profesiji te produbiti svoja osobna, interpersonalna i grupna iskustvena znanja i vještine. Na radionici se kroz grupnu podršku i kreativni rad demistificirati brojne mitove, izazove i prepreke u umjetničkim procesima i životima.

Radionica je i uvod u program koji će se od listopada odvijati kroz cijelu godinu, tako će polaznici imati priliku sudjelovati na pojedinačnim intenzivnim radionicama kao i u kontinuiranim programima.

Svi smo mi spontane i kreativne osobe, koje se ne mogu promatrati izolirano, već unutar odnosa u kojima igramo različite uloge. Umjetničke profesije i kreativna očekivanja našeg posla uglavnom nas stavljaju u različite procese i suodnose, nameću nam grupnu dinamiku i kreativna očekivanja, koja je ponekad teško i izazovno ispuniti.

VIŠE O RADIONICI

Istraživanja pokazuju da sudionici umjetničkih profesija plaćaju „psihološki porez” za svoj kreativni rad. Osobito su glumci/izvođači ranjiva skupina u studijama kada je riječ o psihičkim smetnjama, ali ne zbog specifične traumatične pozadine, već posve usporediva s drugim skupinama, već zbog vrste rada u tzv. kreativnoj industriji. Nije rijetkost da igrači imaju natprosječne imaginativne sposobnosti, koje su razvili kroz svoju profesiju ili koji su se za profesiju odlučili zbog povećana sklonost fantaziji. Ali najčešće – suprotno mogućim očekivanjima o terapijskim učincima igre – oni u samoj struci – mašta, svakodnevna briga o sebi i “kopanje po ljudskoj duši” ne donose bolji uvid u sebe, bolje odnosima ili mentalnom zdravlju. Zbog toga se mnogi glumci/umjetnici nađu u problemima tijekom studija i kasnije u profesiji. Psihoterapeut koji mu može pomoći često nije upoznat sa svim specifičnostima glume /umjetničko zanimanje/stvaralaštvo. Osim toga, sama igra, kada je u pitanju psihološko razumijevanje procesa koji se odvijaju u igri, obično je povezana s dosta nesporazuma i oprečnih ideja i tumačenja kako među samim igračima tako i među stručnjacima iz područja psihologije. Priroda kazališne i filmske profesije također je stvaranje u grupi, u odnosu na koje nema dubljeg obrazovanja na umjetničkim školama ili kasnije u stručnim institucijama, iako odnosi i dinamika u grupama temeljno obilježavaju same kreativne procese i kako u njima osjećamo i koliko smo njima umjetnički i (među)osobno ispunjeni. Redatelji i mnogi drugi u kazališnim, filmskim, plesnim, glazbenim ili drugim umjetničkim profesijama također se susreću sa svim navedenim kada se nađu pred izazovom vođenja ili sudjelovanja u umjetničkom projektu u kojem se moraju baviti procesima koji nisu samo umjetničke, ali i uglavnom (inter)osobne i grupne prirode. I na kraju, ali ne manje važno, s ovim i mnogim drugim pitanjima suočavaju se likovni pedagozi u svakodnevnom praktičnom radu s učenicima.

Psihodrama je edukativni psihoterapijski pravac u kojem se kroz korištenje dramskih metoda istražuju interpersonalni odnosi i unutarnji svijet pojedinca, s ciljem buđenja kreativnosti.

Psihodramske grupe djeluju prema utvrđenim dogovorima u psihoterapijskim grupama. Usmjerene su, između ostalog, na istraživanje osobnih izazova i potencijala u kreativnim procesima te upoznavanje glumačkih kreativnih tehnika i primjene psihodramskih tehnika u umjetničkim i umjetničko pedagoškim procesima. Svaki kreativni izazov je osobni izazov. Grupe su mjesto suočavanja s problemima u kreativnim procesima i pronalaska načina za novi kreativni odgovor na njih. Psihodramske tehnike učinkovito podupiru učenje i kreativne procese. Uz pomoć psihodrame i na temelju teorije uloga moguće je bolje razumjeti složene osobne i međuljudske procese u umjetničkom stvaralaštvu. Grupe istražuju alate za kreativno rješavanje osobnih i međuljudskih prepreka i otpora u umjetničkim i pedagoškim procesima, kao i alate za bolje razumijevanje osobnih i međuljudskih odnosa, uloga i grupne dinamike. Grupe istovremeno produbljuju svoje znanje i stvaralačko iskustvo u području igre, glumačkih kreativnih tehnika te korištenja psihodramskih tehnika u kazalištu i umjetnosti. Cilj grupe je uspostaviti učinkovitiji i inspirativniji kreativni proces koji vodi do individualno ispunjavajućih kreacija.

Pomoću akcijskih metoda, u psihodrami se istražuju različite uloge, odnosi i ideje na sceni. Razvijajući kreativnost i spontanost, istražujući nove perspektive i oblike ponašanja, sudionici uz podršku voditeljice rade grupno u sigurnom okruženju. Tokom procesa kroz govor tijela, pokret i međusobnu udaljenost likova istražuju ljudske relacije i svoja unutrašnja stanja te se postepeno oslobađaju ukorijenjenih uloga, obrazaca i struktura.

U psihodrami ne postoji unaprijed definiran dramski tekst već se scene odigravaju onako kako ih protagonist doživljava kao da su stvarni, kao dasu pred nama upravo ovdje i sada. Vrlo je važna grupna podrška svakom članu grupe, jer upravo grupa pomaže da se situacija, osjećaj ili ideja uprizore po viđenju pojedinca. Scensko odigravanje omogućuje protagonistu psihodrame da izvede ili dovrši ono što u životu nije mogao, nije znao ili možda nije smio. Istražuju se ne samo neizgovorene misli i osjećaji, već i situacije koje se nisu dogodile,različita viđenja prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, želje, fantazije, snovi, kreativne zavrzlame i barijere, autorske teme i preokupacije.

Psihodramski alati vrlo su zahvalni za kreativno ispitivanje različitih idejnih procesa, grupnih dinamika i umjetničkih odluka. Psihodrama povećava svijest, empatiju i društvene interakcije, potiče kreativno razmišljanje tako da pojedinac preuzima inicijativu i pronalazi adekvatan i dovoljno dobar odgovor na novu, nepoznatu situaciju, kao i novi, bolji odgovor na situaciju koja se ponavlja. Zahvaljujućim navedenim kvalitetama, psihodrama širokim spektrom svojih tehnika sudionicima omogućuje da ispune svoje kreativne potencijale, propitaju i prošire svoje kreativne i životne obrasce, odnose i ideje.

PSIHODRAMA

Psihodrama je svjetski poznata i profesionalno etablirana metoda akcijske grupne psihoterapije koju je razvio Jacob Levy Moreno. Osnovno obilježje psihodrame je uprizorenje unutarnjeg svijeta pojedinca i životnih situacija. Član grupe koji to želi može istraživati ​​vlastiti doživljaj sadašnjosti i prošlosti kao i svoju viziju budućnosti, situacije koje su se dogodile (ili su se mogle dogoditi, ali nisu), izgovorene i neizgovorene misli i osjećaji, želje, fantazije, snovi. Može upoznati ljude iz prošlosti, razriješiti i dovršiti odnose koje nije mogao ili smio dovršiti, otkriti vlastita ograničenja i potencijale, upoznati svoje emocije i naučiti kako se slobodno izražavati. U psihodrami nedostupni izvori duhovnosti i međuljudskih odnosa postaju dostupniji osvještavanju i mogućnosti promjene. Kroz psihodramu se osvjetljavaju nejasni obrasci ponašanja, pojašnjava priroda odnosa, otkrivaju stvarne potrebe, što dovodi do boljeg razumijevanja sebe i drugih. Psihodrama nudi sudionicima podršku i sigurno okruženje u kojem treniraju nove, učinkovitije uloge i ponašanja, ubrzava osobni rast, integraciju kognitivne, emocionalne i bihevioralne razine osobnosti, povećava svijest, empatiju i društvene interakcije kao i grupnu koheziju i produktivnosti, pogodan je za uspostavljanje boljih komunikacijskih vještina, smanjenje stresa, rad s traumama i drugim problemima mentalnog zdravlja. Psihodrama potiče kreativno razmišljanje tako da pojedinac preuzima inicijativu i pronalazi adekvatan i dovoljno dobar odgovor na novu, nepoznatu situaciju, kao i novi, bolji odgovor na situaciju koja se ponavlja. U svom djelovanju Moreno je bio vezan kako za područje psihologije (studirao je medicinu i teologiju u Beču i bio Freudov suvremenik, nadahnut idejama Martina Bubrea, filozofa dijaloga), tako i za područje kazališta (utemeljio teatar spontanosti – Stegreif teatar). Na njegovom nadgrobnom spomeniku piše: “J.L. Moreno, čovjek koji je donio smijeh u psihijatriju.” Psihodrama je dobrodošla svakom odraslom pojedincu, bez obzira na dob ili profesiju, koji kroz predstavu želi upoznati sebe i druge. Psihodrama ne zahtijeva posebne glumačke sposobnosti.

O VODITELJICI

Lucija Barišić (Zagreb, 1983.) diplomirala je glumu i lutkarstvo na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Educira se na brojnim radionicama te sudjeluje u umjetničkim rezidencijama i projektima posvećenim istraživanju različitih metodologija rada iz područja glume, glasa i pokreta u Hrvatskoj i inozemstvu pod vodstvom umjetnika i pedagoga poput Tomija Janežića, Male Kline, Thomasa Richardsa, Nhandan Chirco, Janeza i Andreja Vajevca, Scott Fieldinga, Velimira Veleva, Slobodana Beštića, Zijaha Sokolovića i drugih. Od 2003. kroz rad s umjetnicama Anne-Marie Blink, Irenom Tomažin, Svetlanom Spajić i Ang Gey Pin intenzivno se bavi istraživanjem glasa i vokalne ekspresije te samostalno i u suradnji s drugim umjetnicima vodi radionice glasa. Kao glumica surađivala je na kazališnim projektima u HNK Osijek, En Knap-u, Kerempuhu, Maloj sceni, Teatru &TD, Gavelli, a 2015.g. u Kazalištu KNAP postavila je svoju prvu autorsku predstavu “Crno-bijelo”. Surađuje i na filmskim projektima, većinom nadolazeće generacije filmskih redatelja. 2020.g. započinje edukaciju za psihodramskog terapeuta u Centru za psihodramu Zagreb. Trenutno je možete gledati u novoj autorskoj predstavi “Final Act/ Posljednji Čin“ u Zagrebačkom kazalištu mladih.